Svježa kao paradajz: Suvremena makedonska umjetnost razotkrivena i razokvirena

u utorak, 17.lipnja 2014.

Otvorenje u 19:00h

Galerija Kazamat, Jagićeva 2(Tvrđa), Osijek

 

 

 

 

Više...

 

Kratkovidni pogledi na 20. stoljeće

Hrvatsko društvo likovnih umjetnika Osijek kao krovna strukovna udruga likovnih stvaraoca grada i regije ima zadaću razvijati i afirmirati hrvatsku likovnu umjetnosti, štititi ugled i rad svojih članova, kako prijašnih tako i sadašnjih a ponajviše onih tek nadolazećih, te im osigurati trajni utjecaj u kvalitativnom oblikovanju kulturne politike grada i regije.

Sukladno navedenim zadaćama imamo profesionalnu odgovornost, a i moralnu obvezu reagirati i informirati kulturnu javnost na situacije i događaje koji štete ugledu umjetnika i sredine u kojoj profesionalno djeluju.

Naime, tijekom siječnja ove godine u Galeriji likovnih umjetnosti Osijek otvorena je izložba povodom 60 godina osnutka spomenute ustanove pod nazivom „POGLEDI 20. STOLJEĆE U FUNDUSU GLU OSIJEK“.

Autori izložbenog koncepta i kustosi izložbe Vlastimir Kusik, Valentina Radoš i Daniel Zec odabrali su sedamdeset i jednog autora sa sto i osamdeset i šest djela, kako isti navode „prve kategorije, dakle nacionalne i međunarodne vrijednosti“. Nemalo smo iznenađeni činjenicom kako je spomenuti kustoski trojac ignorirao i time obezvrijedio osječku likovnu scenu i njene protagoniste ne uvrstivši na izložbu niti jednog umjetnika iz našeg grada koji je živio i profesionalno djelovao unutar razdoblja od 30-ih godina prošlog stoljeća pa sve do njegovog svršetka !?

Pitamo se po kojem su vrijednosnom kriteriju isključeni brojni osječki umjetnici čiju su kvalitetu rada nedvojbeno potvrdili najugledniji hrvatski povjesničari i teoretičari umjetnosti (G. Gamulin, Z. Maković, I. Šimat Banov, M. Lučić i dr.) kao i mnogobrojne izložbe i manifestacije nacionalnog (Hrvatski bienale grafike, Hrvatski bienale kiparstva i dr.) i međunarodnog značaja najviše kategorije (Venecijanski bienale, Bienale u S. Paulu i dr.).

Očigledno je da i najviši sudovi stručnjaka i osvojene likovne nagrade i priznanja našim umjetnicima koji su djelovali posebice u zadnjim godinama 20. i početkom 21. stoljeća, nisu bili dovoljna potvrda autorima ove izložbe da bi na osječke stvaraoce obratili pozornost i na izložbu zasluženo uvrstili njihove radove, a koje Galerija, iako u nedovoljnom broju, provjereno posjeduje. Teško je i gotovo nemoguće opravdati odluke i postupke V. Kusika, D. Zeca i V. Radoš , a i neshvatljiva je asimetrija vrednovanja umjetnosti uglednih hrvatskih povjesničara umjetnosti i spomenutih autora izložbe! Kako su takvi oprečni stavovi mogući kada je kvaliteta umjetničkog djela bez obzira na njegove subjektivne implikacije itekako mjerljiva, usporediva i u ovom slučaju neosporno dokaziva?! Prvo što se nameće je zaključak da se radi o osobama suženih strukovnih obzora i površnih uvida u kulturnu povijest grada ili je posrijedi nešto sasvim drugo, teško dokučivo zdravom razumu! Muzej je tradicionalno zamišljen kao ustanova koja se bavi prikupljanjem, čuvanjem, klasificiranjem i izlaganjem umjetničkih predmeta te ima ulogu stvaranja estetskih normi i definiranja ukusa javnosti. On nam daje povijesni pregled određene epohe historizirajući suvremenost i promovirajući aktualni trenutak. Sa sigurnošću možemo ustanoviti da kustosi našeg Muzeja likovnih umjetnosti nisu udovoljili takvim zadaćama i da su se pokazali iznimno neuspješnim u promišljanju vlastite uloge!

U predgovoru kataloga izložbe V. Kusik zaključuje kako „Muzej likovnih umjetnosti (GLU) želi biti dobrom vilom hrvatske moderne umjetnosti i potrebu predstavljanja njezinih važnih, bitnih i vrijednih svojstava...“! Ovakva tvrdnja je u najmanju ruku licemjerna i neistinita jer je jasno uočljivo da u postavu izložbe gotovo i nema radova bitnih umjetnika iz zadnja dva desetljeća 20. stoljeća, a nema ih zato što ih Galerija uopće ne posjeduje u svojim depoima što nam govori da tijekom tog razdoblja nije bilo značajnijih otkupa kako osječkih tako i drugih hrvatskih umjetnika, iako je dobro poznato da je GLU dobivala izdašna novčana sredstva za otkup umjetnina! Zašto nije bilo otkupa možemo samo nagađati, ali i svjedočiti o notornoj nebrizi i indolentnosti kustosa i djelatnika GLU spram umjetničkih tendencija toga perioda i umjetnika koji su zasigurno svojim produktivnim i potentnim likovnim djelovanjem obogatili i zadužili hrvatsku kulturu pa time i zaslužili da im djela budu zastupljena u najvažnijem muzeju takvog tipa u gradu i regiji. Eklatantan primjer tomu je jedan jedini izloženi rad iz perioda 90-ih godina prošlog stoljeća, a radi se o osrednjem ostvarenju nevažnog umjetnika pa je Kusikova izjava da „Muzej likovnih umjetnosti predstavlja djela od kapitalne važnosti, značenja i vrijednosti za hrvatsku kulturu i sredinu u kojoj se nalaze,...“ uistinu smiješna!

Iz svega navedenog možemo s gorčinom zaključiti da je izložba „POGLEDI 20. STOLJEĆE U FUNDUSU GLU OSIJEK“ obilježena nedorečenošću uvida u objektivno likovno stvaralaštvo grada i njegovih umjetnika te da je ponudila heterogenu i nezaokruženu sliku pravog stanja stvari nacionalne likovne produkcije. Kustoski trojac u ovom se slučaju pokazao represivno neaktivnim kulturnim djelatnicima, dezorjentiranim arbitrima i egzekutorima nekoliko naraštaja osječkih umjetnika ignorirajući neupitnu vrijednost njihovog rada i time su naštetili ponajviše kulturnoj slici grada, ali i sebi samima odnosno ustanovi iz koje dolaze. Očito je da su podbacili i da su nedorasli izazovu oblikovanja jedne tako relevantne izložbe, a prouzrokovana šteta pokazat će se dugotrajnom jer ovakvi retrospektivni i važni pregledi uprizoruju se tek svakih nekoliko desetljeća.

Stoga ćemo, u iščekivanju bolje kulturne klime i politike, opet morati sami pronalaziti mjesta ostvarivosti vlastitog rada ne koristeći patronažne savjete profesionalno uhljebljenih i emotivno uspavanih lokalnih kustosa i kritičara umjetnosti!


 

Hrvatsko društvo likovnih umjetnika Osijek

 

 

 

 

Svi moji prijatelji su znanstvenici

Grupna izložba EDM establishes policy about and ownership of key free data recovery software types and sources as well as helping to create a strategic context for the technol- ogy underpinnings of free data recovery software life cycle management. u Kontich, Belgija, 1.6. - 29.6.2014.

 

Otvorenje izložbe 100 pokušaja (da se promijeni sve)

Iz videoladice Tomislava Pavelića:

100 pokušaja (da se promijeni sve)

Videodokumenti o neodustajanju

Galerija Kazamat, Osijek

Otvorenje: 9. svibnja 2014., 20:00h

Kustosica izložbe: Sabina Salamon

 

Više...

 

DeEvolucija, izložba Vladimira Freliha

U četvrtak, 8. svibanj casino 2014.

Multimedijalni kulturni centar Split

 

Više...